Home / Zanimljivosti / Umjetnik koji radi na restauraciji džamija: Sarajevska Ferhadija imala ozvučenje dva vijeka prije teatra u Briselu
Umjetnik koji radi na restauraciji džamija: Sarajevska Ferhadija imala ozvučenje dva vijeka prije teatra u Briselu

Umjetnik koji radi na restauraciji džamija: Sarajevska Ferhadija imala ozvučenje dva vijeka prije teatra u Briselu

Tridesetogodišnji Dženan Hadžihasanović već pet godina radi veoma zahtjevan, odgovoran, ali i ne tako običan posao.

Dženan se bavi oslikavanjem i restauracijom džamija već pet godina.

Ovaj umjetnik koji je završio Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, oslikavao je i restaurirao mnogobrojne džamije, ali je svoj doprinos dao i uljepšavanju Pravoslavne crkve, Hamamu Isa-bega Ishakovića, Vijećnice, Jevrejskog groblja i mnogih drugih sakralnih i kulturno-historijskih objekata.

Iako raditi u Božijoj kući i objektima od ogromnog kulturno-historijskog značaja nosi veliki teret, ali i određenu čast i ponos, Dženan skromno odbija prisvojiti bilo kakve zasluge i pohvale za urađeni posao.

– Takva je restauracija. Radiš nešto što je mnogo svetije od tebe samog, budući da je to ono od onih koji su umrli i onih koji se nisu ni rodili, to je svačije. Tu nema mog autorskog djela, ja ne mogu reći da sam ja zaslužan za nešto, tu nema mog potpisa niti ega. Ja sam tu potpuno nebitan. Opet će neko drugi za 100 godina da to restaurira, i tako se i treba odnositi prema tome, s velikim poštovanjem. Meni je jako drago i volim ovo što radim, ali ne mislim da su moje zasluge prevelike. Kad radim neki javni objekat osjećam kao da sam samo stavio jednu ciglu u čitav zid koji smo svi gradili – kaže Dženan.

Ističe da je do sada radio oslikavanje, restauraciju, konzervaciju zidnog slikarstva na oko 15-ak objekata, većinu pod vodstvom šefa Odsjeka za restauraciju i konzervaciju Zemaljskog muzeja, Esada Veskovća sa kojim i dalje sarađuje. Ovaj posao za dotadašnjeg zaljubljenika u slikarstvo počeo je sasvim slučajno, da bi Dženan u njemu pronašao svoju drugu ljubav.

Potrebno znanje, vještina, ali i dobra fizička forma

– Kada se radila obnova džamije Ferhadije u Sarajevu krenuo sam na workshop restauracije. Nihad Čengić moj mentor i po mom mišljenju najveći majstor za restauraciju na ovim prostorima vodio je projekat i od njega sam naučio mnogo o restauraciji i konzervaciji, ali i o drugim stvarima. Nisam imao nikakvu teoretsku edukaciju, ušao sam u tu priču kako bih dodatno zaradio, ali se kasnije ispostavilo da tu ima da se otkrije čitav svemir. Otkrio sam povezanost nauke i umjetnosti. Restauracija i konzervacija dotiče se geometrije, hemije, matematike, fizike, zvuka, svjetla, fotografije i ostalih prirodno-društvenih nauka. Sve me je to oduševilo i puno uticalo na moj život i moju umjetnost – priča, dodajući da je restauracija kompleksna nauka.

Pored toga što zahtijeva poznavanje matematike, geometrije, različitih stilova, mirnu ruku, rad na merdevinama i skelama visokim i do 25 metara, zahtijeva i dobru fizičku formu.

– U džamiji u Maglaju sam radio na 25 metara visine, na drvenim skelama bez ikakve zaštite. To je kao sa mostarskog Starog mosta da gledate, a dole ispod vas je beton. Ti faktički rizikuješ život, koristiš mozak, balansiraš da ne padneš a istovremeno si skoncentrisan na slikanje i da imaš mirnu ruku – priča naš sagovornik.

Svaki objekat na kojem je radio za njega je imao posebnu draž, ali, kako kaže, oduševila ga je islamska umjetnost i rad starih Osmanlija zbog čega je posebno uživao oslikavajući detalje starih bosanskih džamija. Kaže da su Osmalije imale nevjerovatno poznavanje arhitekture, tehnologije, te da su uvijek koristili dobre i prirodne materijale.

Radio je u jednoj od najvećih bosansko-hercegovačkih džamija Jusuf-pašinoj (Kuršumlija) džamiji u Maglaju, džamiji sultana Mehmeda El. Fatiha u Kraljevoj Sutjesci iz 1463. godine koja je jedna od najstarijih, ali posebno težak zadatak za njega je bilo oslikavanje džamije čiju su obnovu i izgradnju godinama svi željno isčekivali.

– Projekat oslikavanja, restauracije i konzervacije Ferhadija džamije u Banjoj Luci, bio je poseban izazov jer sam tada po prvi put učestvovao u izradi projektne dokumentacije oslikavanja i imao sam najveću odgovornost. Rekonstrukcija crteža je trajala nekoliko mjeseci. Tokom izrade projekta pokušali smo doći do što više informacija iz raznih izvora, do tada prikupljenih dokumenata, fotografija pa čak i priča ljudi i njihovih opisa džamije, kako bi je što više približili originalu i zadržali autentičnost. Zbog nedostatka originalnih dijelova i informacija o autentičnom izgledu, morali smo biti kreativni, te smo projektovali crteže po uzoru na pronađene originalne dijelove sa krune mihraba. Budući da je džamija bila srušena do temelja, te da su zločinci pokušali uništiti identitet te sve tragove, kako bi rekonstrukciju i vraćanje u prijašnji izgled učinili nemogućim, bio je neophodan veliki trud i zalaganje ogromnog tima ljudi – priča Dženan.

 

I rad na sarajevskoj Ferhadiji ostao mu je u posebnom sjećanju, jer su tada naišli na veliko i zanimljivo otkriće.

– Kao i obično, pronađe se nekoliko slikanih slojeva koji znaju biti stari i do 500 godina. Međutim, u  Ferhadiji smo naišli i na stotinjak rupica. Otkrilo se da se radi o rezonantnim kutijama, odnosno ćupovima koji prave zvučnu kutiju od kupole. To je razglas, kako bi svi mogli čuti hodžu dok okuiše. Fascinanto mi je da ukoliko se stoji u jednom ćošku šapnem, na drugom kraju džamije, na udaljenosti od 15 metara, taj šapat se jako dobro čuje. To je savršen mikrofon iz 16. stoljeća koji ima i najviši i najniži ton. Osmanlije su čak negdje u te rupe stavljali i malo pjeska, da to bude savršeno. Tek u 18. stoljeću se takav sistem otkrio i primijenio u teatru u Briselu, te su ga oni naravno i patentirali, iako smo ga mi 2 stoljeća ranije koristili i zabetonirali. Dok su drugi lovili po šumamama mi smo imali umjetnost, imali smo grandioznu slikariju, biblioteke, česme, kupatila, sarme, dolme, bili smo civilizovano i moćno društvo mnogo prije ostalih. Mi smo sve to iz neznanja uništili – kaže sarajevski umjetnik.

Restauratori uništili više objekata od dušmana

Neznanje zbog koga sami uništavamo vrijedne stvari ga itekako boli.

– U povijesti se dešavalo da restauratori iz neznanja i pogrešnog pristupa oštete objekte, više nego agresori. Bilo je i javašluka, čudnih talova, korištenje lažnih boja neprovjerene kvalitete, nepoštivanje starih metoda, a sve u svrhu profita… Kao da se radi o dnevnom boravku a ne Božijoj kući. To je čest pristup kod nas i odlučio sam da neću za sitnu lovu učestvovati u skrnavljenju naše baštine – tvrdi Dženan.

Ovaj sarajevski umjetnik odlučio je proširiti svoja znanja kada je u pitanju ova oblast, te je prije mjesec dana upisan na Univerzitet u Švicarskoj, s obzirom da u BiH, iako postoji velika potreba, nema fakulteta na kojem bi se izučavala restauracija.

– Primljen sam na taj fakultet, ali sam prolongirao studiranje za sljedeću godinu, zbog manjka finansijskih sredstava, odnosno u potrazi sam za stipendijom. Očekujem ako država zahtijeva od mene nešto, a nije u stanju da mi pruži obrazovanje, da treba barem nekako da mi pomogne. Ja ne idem tamo po titulu, nego po znanje, jer ja ne radim za svoj lični interes, već za državni. Džamija i crkva nisu moj objekat, privatni niti bilo čiji, već je sve to javno – ističe Dženan.

Do početka studija u Švicarskoj, Dženan priprema i nekoliko slikarskih izložbi gdje će biti izloženi njegovi radovi.

U okviru izložbe “Sarajevo–Zürich: Unlimited”, nakon Zuricha, od četvrtak, 31. augusta, njegove slike su izložene i u Umjetničkoj galeriji BiH, a sredinom i krajem septembra će svoja djela prikazati i u Milanu i Lozani.

 

Faktor.ba

About Asmir Alić

Comments are closed.

Scroll To Top